Joomla!

Wireless je bežična kompjuterska mreža.

Sigurno se pitate za što bi služila takva vrsta mreža?
Za razmjenu podataka/datoteka (slika, glazbe, filmova...), mrežno igranje, chat, audio i video streaming te još mnogo toga. Na vama je da otkrivate. Bežična mreža je samo lokalna mreža, bez pristupa internetu. Pristup internetu se može naknadno uvesti.

Wireless oprema je zbog pristupačne cijene postala vrlo zanimljiva širokom krugu korisnika mrežne opreme. Zbog velikog interesa ali i neupućenosti mnogih, ovdje će biti objašnjeni neki osnovni pojmovi kao i prednosti WLAN mreža.

Prednost WLAN mreže
Osnovna i najveća prednost jedne WLAN mreže u odnosu na klasičan LAN vidi se već iz njenog naziva, wireless – bez žica. Ovakav način spajanja računala u mrežu pomaže pogotovo tamo gdje vam je fizički neizvedivo da provlačite kabele ili tamo gdje vam je mreža potrebna samo privremeno. Dodavanje novih korisnika na mrežu se u slučaju WLAN-a također puno lakše ostvaruje isto kao i ako netko od korisnika mijenja svoju poziciju jer opet nema potrebe da se postavljaju kablovi.

Ako postoji potreba da mreža pokriva veći prostor nego što to mogu uređaji spomenuti u ovom tekstu sa svojim tvorničkim antenama (100-400m u zavisnosti od prostora i prepreka) moguće rješenje je postavljanje jačih antena koje se uglavnom montiraju na balkon, prozor ili krov. Na taj način vaša mreža postaje aktivna i par kilometara od AP-a. Antena koja se koristi uz AP je omni direkciona (omnica) što znači da pokriva prostor 360° oko sebe u horizontalnoj ravnini, na strani klijenta postavljaju se direkcione (usmjerene) antene kojih ima raznih tipova i pojačanja (yagi, vagi, parabolic, biquad, panel...) Mnogi se oslanjaju i na ručnu izradu ili homemade antene među kojima dominiraju kantena i yagica.

Koji uređaji su potrebni za bežičnu mrežu?
Spajanje korisnika u mrežu se ostvaruje pomoću pristupne točke (AP – Acess Point) i klijentskih uređaja koji mogu biti na računalo spojeni preko jednog od slijedećih utora: PCI, USB, PCMCIA.

Kada je u pitanju stolno računalo, onda je u vaše računalo potrebno ugraditi wireless karticu, povuči kabel do krova, najčešće se koristi 50 Ohm BELDEN kabel, priključiti na antenu i to je to.

Antena se usmjerava prema pristupnoj točki (AP), a za umreženja na veće udaljenosti potrebna je antena i pristupna točka (AP). Pristupna točka omogućuje bežičnim mrežama umreženje sa žičanim, dok antena pojačava signal pristupne točke.

Ne koriste se antene iste kao za TV, koriste se antene za 2.4 GHz ili 5.8GHz. Ne morate se brinuti, neće vam antena ništa ometati (TV i sl.) jer rade na visokoj frekvenciji, a sa malom snagom (2,4 GHz, ~50-100mW).

Kartice koje se koriste imaju istu ulogu, koriste iste protokole i isto se ponašaju kao i kartice koje koristimo za standardnu mrežu s tim što za prijenos podataka koriste radio valove, a ne električne impusle kroz žice.

Access Point je uređaj koji služi za međusobno povezivanje klijenata i predstavlja centralni dio jedne mreže. Može se koristiti i za spajanje wireless klijenata sa LAN-om ili sa izlazom na internet. Svaki access point ima integriran konektor za antenu kao i makar jedan konektor za LAN. Može raditi u nekoliko modova (zavisi od uređaja i proizvođača): client mod (pomoću njega se spaja na mrežu isto kao i pomoću WLAN kartice), bridge mod (koristi se za spajanje dvije mreže ili više mreža u jednu cjelinu), repeater mod (repeater – ponavljač, koristi se ako je potrebno dodatno povećati domet mreže, u ovom modu uređaj ponavlja sve ono što “čuje”).

Vrste umrežavanja
Kao i kod klasičnih mreža postoje dvije vrste umrežavanja: Peer To Peer – “Ad-hoc” kako se to zove u bežičnim mrežama, u ovakvoj mreži svi klijenti komuniciraju direktno jedan s drugim. Infrastrukturni mod je tip bežične mreže u kojoj klijenti komuniciraju jedan sa drugim preko AP-a (pristupne točke) međusobno ili sa klijentom koji se nalazi na žičanom djelu mreže.

Koja je tipična udaljenost bežičnih mreža?
Udaljenost ovisi o pristupnoj točki, jačini signala antene te terenu i optičkoj vidljivosti. U kućnoj mreži domet unutar zidova je oko 50m, a izvan do 300m koristeći samo pristupnu točku (access point). Što se tiče antenskih povezivanja udaljenosti mogu biti više kilometara zavisno od opreme.

Standardi
Treba spomenuti i standarde koji postoje, 802.11b i 802.11g (rade na 2.4GHz) i 802.11a (radi na 5GHz). Standard 802.11b je malo dorađen pa je brzina prijenosa podataka podignuta sa 11Mbps na 22 ili čak 44Mbps kod 802.11b+ dok je kompatibilnost zadržana, moguće je korištenje enkripcije i to ključa do 256 bita. Kod 802.11g opreme prijenos podataka se vrši brzinom do 54Mbps i ovaj standard je kompatibilan sa 802.11b standardom.

Mobilnost
Bez obzira koji standard koristite, bežičnim LANom radite, pristupate podacima ili se igrate bez žica. Bez ikakvih prekida u radu, individualno se spajate na mrežu bez traženja kablova i utičnica. Ostajete li za svojim stolom, ili se selite po uredima, skladištima, vani ili unutra – uvijek ste spojeni na mrežu.

Razlike u odnosu na klasičnu mrežu
Zbog drugačije prirode fizičkog medija i na nivou veze, postoje razlike u odnosu na žičane mreže. CSMA / CD metoda koja se koristi u žičanim Ethernet mrežama je ovdje nepraktična jer je otkrivanje kolizija kod radio signala mnogo teže. Naime, stanica koja emitira signal, zbog simplexa (jednosmjernosti) radio komunikacije, ne može saznati da li je došlo do kolizije. Stoga se metoda pristupa izmjenila, pod nazivom Distributed Coordination Function (DCF). Ona koristi Carrier Sense Multiple Access / Collision Avoidance (CSMA / CA), a ne Collision Detection (CD) metodu. Radi se o tome da stanica osluškuje da li je medij slobodan za emitiranje i ako je, počinje sa emitiranjem signala, poslije nekog slučajnog vremenskog intervala. Takva metoda smanjuje vjerojatnost kolizija jer sprečava da više stanica počne u isto vrijeme sa emitiranjem u trenutku kada su otkrile da je medij slobodan. Da bi se dobila još efikasnija komunikacija koriste se CTS i RTS signali. Na početku komunikacije pošiljalac šalje RTS signal kojim za neki vremenski period rezervira medij i obavještava primaoca da ima paket za njega, naravno, ukoliko je primalac u okviru dometa. Ako se radi o infrastrukturalnoj mreži, neke stanice neće čuti RTS signal. Međutim, pristupna točka u bežičnoj mreži tada šalje CTS signal koji sada sigurno dolazi do primaoca kao i do svih drugih terminala čime ih se obavještava da je medij rezerviran i da emitiranje uskoro počinje.

Pitanje sigurnosti je jedno od najčešće postavljanih kada su u pitanju bežične mreže. Možda će to mnoge iznenaditi, ali brojni analitičari i eksperti za pitanja sigurnosti smatraju bežične mreže sigurnijim od klasičnih žičanih mreža. Za to postoje jaki argumenti, a ne zaboravimo da i žičane mreže imaju svoj bežični dio, tj. da emitiraju zračenja čiji intenzitet nije mali, naročito kod današnjih UTP mreža. Kada je u pitanju sigurnost, glavne razlike između LAN i WLAN mreža potiču od različitog fizičkog nivoa. Spomenimo ponovo da sama Spread Spectrum tehnologija, kao što smo rekli, osigurava visoki stupanj sigurnosti. Pored nje mnogi bežični uređaji imaju ugrađene opcije za enkripciju. IEEE 802.11, standardno predviđa sigurnosnu tehniku poznatu kao Wired Equivalent Privacy (WEP) koja se bazira na korištenju ključa i RC4 algoritma za enkripciju. Korisnici koji ne znaju ključ ne mogu pristupati WLAN-u. Enkripcija se neuporedivo lakše implementira kod WLAN-ova što je rezultiralo pojavom dosta nezavisnih proizvođača specijaliziranih za WLAN Security softver. Da bi netko pristupao WLAN mreži mora imati informacije o radio opsegu, korištenom kanalu i podkanalu, sigurnosnom ključu i šiframa za autentikaciju i autorizaciju korisnika. To je mnogo više podataka nego kod klasičnih žičanih mreža i čini WLAN mreže vrlo sigurnim.

Fleksibilnost
Nove mrežne korisnike možete dodati bilo kada, bez žica. Bežični LAN može biti korišten i kao privremena mreža na sajmovima, kompleksnim uredima gdje je ožičenje teško ili nemoguće, u povjesnim zgradama...

Wireless udruge
Zadnjih je godina u Hrvatskoj primjetan trend okupljanja korisnika bežičnih tehnologija na nekomercijalnoj osnovi u tzv. wireless udruge. Ti korisnici koriste bežičnu infrastrukturu koju izgrade najčešće vlastitim sredstvima i vlastitom opremom za umrežavanje u pojedinim urbanim područjima. Usluge koje najčešće koriste članovi udruga jesu bazirane na IP protokolu, a radi se o komunikacijskim uslugama, razmjeni podataka, mrežnim igrama i sl.

I na kraju... Kako postati članom wireless udruge?
Ovisno o mjestu Vašeg boravka, potražite najbližu wireless udrugu. Konzultirajte se sa njima kako da postanete njihovim članom, te što Vam sve treba od opreme da bi ste se spojili, a na kraju, naravno, sa popisom dođete k nama u WIRELESS centar.

Ako ne znate niti jednu najbližu wireless udrugu, pogledajte popis svih udruga u HR na našoj stranici te kontaktirajte najbližu po Vašem mjestu boravka.